subota, 21.01.2012.
Australian Open iz nekog drugog kuta
Nema smisla pričati o jučerašnjem meču ... Šteta što je Ivo izgubio... Federeru stvarno nije bilo lako.
Čak je i uvijek onako švicarski smiren Roger, nekoliko puta viknuo "Yes" nakon osvojenog poena, ali kao što rekoh, neću o tome, nego o nečemu drugom o čemu slike govore same
.Iz publike se često čuje: "I love you …", a točkice možete zamijeniti s Rafael, Roger, Andy....
. A ja ću velikodušno
, dok uživam sjedeći na Federation Square-u uz sunce nad Melburnom, ubijajući zadnje sate prije leta za Dublin, poslati pozdrav svim njihovim obožavateljicama na blogosferi i poželjeti vam dobro jutro 
. Što jest, jest ... dečki neke adute za utrku imaju . 
...
...
...
...
...
...
A dolaze i neki novi "klinci"...
... iza kojih će uskoro stajati horde obožavateljica...
.
I da post završim s nečim iz jučerašnjih novina što se uklapa u priču
: "For years Australian fans flocked to Melbourne Park to barrack wildly for the Aussies. We'd stay up all hours glued to the TV as Pat Cash or Pat Rafter did us proud at Wimbledon, even if Rafter, the world's nicest guy, never won the sport's greatest prize. Still every mother in Australia went to bed holding up the hope he would merry her daughter, and arrive to Christmas dinner shirtless.". Raftera nisam imala čast vidjeti u živo.... Neki drugi put na nekoj Božićnoj večeri, možda .
- 09:55 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.01.2012.
Federation Square
Sjedim na terasi restorana u Melburnu na Federation Square i upijam atmosferu ovog tako pozitivnog grada. S jedne strane dolazi pljesak upućeni nekome tko kaže da je radio u Cirque du Soleil...
...
... s druge strane zvuk tenisa, ....
... Ispred mene macchiato za točku na i finom ručku, a u mislima izložba s koje sam došetala. Uživala sam u samoj izložbi, ali još više u prostoru u kojem je smještena pa rekoh neka i to podijelim s vama za dobro jutro i vašu jutarnju kavicu
.
...
...
...
...
...
A trg... on kako živi ujutro, tako živi i navečer....
- 05:42 -
nedjelja, 15.01.2012.
Opasne životinje Australije
Europa je jedan bezopasan kontinent. Vuk, medvjed, crna udovica, tu i tamo koja zmija za čiji ugriz postoji protuotrov te još ponešto što nas može ugroziti, ali, sve u svemu, u prirodi možemo biti vrlo opušteni uz normalan oprez. Vjerojatno dobar dio opuštenosti dolazi i od toga što poznamo potencijalne opasnosti. Znam kako izgleda crna udovica, poskok, riđovka, divlja svinja i vuk . Ako ugledam vuka u šumi u Hrvatskoj, mogu se popesti na stablo i neće me biti strah da ću tako upasti u stan nekoj zmiji ili otrovnom pauku. Ako mi je vruće na barci, skočit ću u more i osvježiti se bez straha da će me opeći smrtonosna meduza ili da će me u rijeci zaskočiti krokodil. U Irskoj, dok planinarim, zagazit ću gdjegod mi padne na pamet. Tamo nema ničega opasnog. Najveća opasnost je čovjek sam sebi ako je npr. neoprezan na rubovima kakvih litica.
Općenito bih rekla da je u Europi, čovjek sam sebi najveća opasnost.
U prelijepoj Australiji, situacija je "malčice" drugačija . Od 25 najsmrtonosnijih zmija na svijetu, 20 ih živi baš tu, a tek 12. mjesto na svjetskoj top listi zauzima kobra koja je pronašla stan u Aziji .
Odeš na razgledavanje jedne prelijepe plaže koja je na glasu kao najljepša na kontinentu, a vodiči su u odijelima te ne dozvoljavaju kupanje u kupaćim kostimima zbog straha od meduza. I stvarno, vidjeli smo ih hrpu u blizini gdje smo bili usidreni.
Nijedna nije bila jedna od onih opasnih, ali što da se radi kad je jedna od dvije najopasnije vrste minijaturna i i onako je ne bih vidjela. Samo kažu da bih se počela osjećati loše … slično kao da sam dobila sunčanicu. Pod utjecajem toga, tu me strah svih meduza. Za razliku od mene, ovi domaći neke hvataju golim rukama.
Ali oni ih poznaju, a i ne obaziru se što ih poslije malo peče ruka.
U Australiji ne bih dirala ni školjke i puževe jer i njih ima otrovnih, a ja opet ne znam koji mi mogu stvoriti probleme.
Ne bih dirala ni najljepšu hobotnicu koju sam vidjela jer me i ona može poslati u bolnicu.
Ni u Hrvatskoj ne idem u duboko, a ovdje tek … Stvarno ne bih poželjela sresti ovoga u prirodi.
Već mi nije bilo ugodno sresti malu sabljarku dok sam plivala, ali zato me nije dirnulo vidjeti malog morskog psa dok sam jučer hodala plićakom. Vjerojatno mi se mozak osjeća sigurnijim kad mogu trčati
.Pauke ne diram nigdje na svijetu jer mi nisu baš mili, ali u oboje moje doma ne reagiram na njih (osim kad sam jednom davno srela crnu udovicu).
Da ovog gospodina nisam vidjela na Whitsunday otoku dok sam bila u društvu nekog od domaćih, vjerojatno bih oborila svjetski rekord u trčanju na sigurnu udaljenost
.
Ovako mi je moj sugovornik unaprijed rekao da će mi pokazati jednog ogromnog, bezopasnog pauka jer je znao gdje živi uz put kojim smo prolazili. U stvari, da mi ga nije pokazao, vjerojatno ga ne bih ni vidjela jer sam ovdje kad hodam kroz šumu, jako fokusirana na tlo i izbjegavanje granja da se ne bih slučajno susrela s nekim iz prethodnog "Top 25"
. Zato, tko zna čije sve oči me nisu gledale iz žbunja i nije ih uopće bilo briga što dolphinA prolazi .Kakogod sve to izgledalo na prvi pogled, s vremenom se čovjek opusti jer kroz vrijeme nauči tko je tko.
Prvu večer u nacionalnom parku Kakadu, na povratku u naš bungalov, skočila sam kao raketa kad sam krajičkom oka opazila da je nešto prešlo preko puta u žbunje. Aboridžinka koja je stanovala u susjednom bungalovu i svjedočila sceni, odmah mi je objasnila da je to cane toad.
Opasna je za životinje koje je pojedu jer ima otrovne žlijezde, ali ne i za ljude ako ju dotakneš. Drugu večer sam je slikala. Mići, ne brini, nisam je dirala
. Cane toad je jedna od životinjskih vrsta koje je bijeli čovjek donio u Australiju s namjerom da uništi parazita koji je napadao šećernu trsku. Žaba nije riješila problem, a ugrozila je neke autohtone vrste. Cane toad je proglašena štetočinom i zaista ih u nekim predjelima ima na svakom koraku.Unatoč svim opasnostima i često ne previše prijateljskom okruženju koje je stvorila majka priroda, aboridžinska plemena ovdje žive desecima tisuća godina s prirodom, od nje i unatoč njoj, poštujući njezine zakone.
To je odnos koji me impresionira, ali o njemu u nekom od sljedećih brojeva.
I da nakon priče o krokodilima i ovome svemu, ne mislite da sam se promijenila i prestala gledati "sunčanu stranu ulice". Nikako ….samo mi je ovo što je puno drugačije, jako zanimljivo, ...
... a o onima umiljatima ćemo u nekom drugom broju
.
Za kraj samo jedna utješna činjenica, a to je da svake godine u Australiji od prosječno 120000 smrtnih slučajevi, svega nekoliko ih bude uzrokovano ovim opasnim životinjama.
Kogagod pitate za opasnosti u prirodi, reći će vam da pratite oznake, utabane putove i pamet u glavu.
Naučili su se živjeti oprezno, a životinjama nije najdraže naše društvo zbog čega ih uopće ne krivim
...No, čini se da ima i iznimaka : sretan:
Ovih dana, neke sretnike u Darwinu je jedno jutro u dnevnom boravku dočekao Mr Crock. Na sreću, čini se da je doručkovao prije odlaska u goste
. Kažu da je to problem Sjevernog Teritorija, ali krokodili koji ulaze u kuće nisu oni divlji, nego dolaze s okolnih farmi koje se bave njihovim uzgojem. Opet čovjek sam sebi stvara probleme.
- 05:00 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 10.01.2012.
Veliki koraljni greben
Veliki koraljni greben je poznat po svom podmorju i po tome da je jedini živi organizam kojeg se može vidjeti iz Svemira. Mi smo mu danas prišli iz zraka i bilo je predivno. Ne znam hoće li slike dočarati ljepotu, ali nema se što puno pričati kraj njih....
Išli smo helikopterom....
.... i samo pogled na koraljni greben na horizontu je bio prelijep.
....
....
...
....
Slike onoga ispod će možda doći jednom kasnije... Naime, vodootporni mi je ispao kraj broda čim sam ušla u more. Pijesak, duboko, aparat tirkizno plave boje.... Pozdravila sam se i s njim i s karticom sa slikama krokodila i otplivala do koraljnog grebena. Ribe su bile prekrasne i simpatične u svojim igrama. Žuti, roza, plavi koralji su mi zaokupili pažnju. Uživala sam i veselo se ukrcala na brod za povratak. Kad smo stigli u Cairns, stajala sam na stepenicama od palube i imam što vidjeti … Netko je moj aparat objesio na jedna vrata
. Očito ga je netko od pravih ronioca na brodu našao i izvadio . I nikome nije palo na pamet uzeti ga.
Krokodili su spašeni
.
- 13:53 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.01.2012.
Krokodili, vladari Aligatorovih rijeka
Pijev ptica, plavo nebo prošarano rijetkim bijelim oblacima, mirno vodeno prostranstvo, zelena trava, stabla i žbunje koje izvire iz vode te tu i tamo koje ogoljelo deblo što cijeloj slici daje posebnu čar.
Mir prirode za vrelog ljetnog dana. Slika je idilična. Priroda zna stvoriti savršenu ljepotu i to je napravila na sjeveru Australije. Yellow Water (Ngurr-ngurrba) te West, East i South Alligator rivers su predivne za kišnih razdoblja.
Nesavršeni bijeli čovjek, Phillip Parker King, koji je prvi došao do njih, nazvao ih je krivim imenom misleći da je u njima vidio puno velikih aligatora. Kad je pogreška uočena, bilo je već kasno i rijeke su ucrtane u karte i nazvane po aligatorima umjesto po krokodilima koji vladaju njima.
Metalni brodić polako reže vodu.
Prolazimo kraj bovica koje drže mrežu. Svaka ima različite rupe.
Ne proizvode ih s njima. To su ugrizi krokodila.
Pojasevi za spašavanje ne bi puno pomogli u ovim vodama. Ljepota je samo na površini. Ne znam što je ispod nas.
Nije mi ni na kraj pameti umočiti ruku u vodu onako kako bih to napravila u Jadranskom moru.
Čovjek je u rijekama sjeverne Australije bespomoćan van metalnog broda. I ne samo čovjek. Za vrijeme kišnih razdoblja u ove vode doplivaju i morski psi. Prije 3 godine je jedna turistička tura svjedočila pobjedi krokodila nad morskim psom. Morski pas je bio dug samo 3 metra. Krokodil ih je imao 5.
Zaštićeni su u divljini. Kažu da se krokodil mora bojati samo većeg krokodila. Oni su vrsta koja se jede međusobno. Samotnjaci. Svaki caruje u svom području. Naravno, ženkama dopuštaju pristup.
Fascinantni su sa sigurne udaljenosti.
Čini se da ih ništa ne može omesti dok mirno smireno idu prema svom cilju.
Nisu opasni samo u vodi. Brzi su i na kopnu. Kad se voda povuče, zaposlenici Kakadua, rangeri, prvo pregledaju cijelo područjem gdje je bilo vode da premjeste krokodile koji su se naselili tijekom kišnog razdoblja. Tek nakon toga je dozvoljen pristup ljudima …uz vječnu napomenu opreza.
- 10:20 -
nedjelja, 08.01.2012.
Mali razgovor u prenoćištu na putu prema "Nigdje"
Zamislite jedno ogromno područje u kojem je najveći grad nešto kao Velika Gorica i stotinama i tisućama kilometara nema nikoga. Tu i tamo benzinska stanica ili prenoćište, a između samo divljina i cesta. I to cesta jedino ako nije zatvorena zbog poplava. Za vrijeme kišnih razdoblja, mnogi djelovi su nedostupni. Neki su dostupni brodićima, a neki ni to jer kad nema dovoljno vode, ne može se kretati nijednim od tih prijevoznih sredstava. To je jedan dio sjevera Australije; područje gdje je smješten nacionalni park Kakadu, a "Velika Gorica" iz naše priče je Darwin.
Jedno prenoćište na glavnoj cesti od Darwina prema "Nigdje" (hoću reći prema Kakaduu, ali kad vidite što se tamo zove town, shvatite kako nema ničega osim prelijepe divljine) vodi Allan. Ima pedesetak godina, istetoviran je kao pmnogi Australci, srdačan, nasmijan, oko vrata mu ogrlica s privjeskom krokodilskog zuba. Djeluje tipičan Australac. Narudžbu espressa je popratio pitanjem jesam li Talijanka, a Hrvatsku odmah opisao kao "hot backpackers' destination". S Australcima je jednostavno započeti pričati.
"Kako je živjeti ovdje? Čini mi se da nemaš puno susjeda. "
"Super je. I love it. Nemam nijednog susjeda Najbliže su stanice za stoku, ali nitko ne živi u okolici."
"Koliko dugo si tu?"
"Iz ovog kraja sam. 2.5 godine sam baš ovdje, a prije sam bio vodič u Kakaduu." kaže s osmjehom.
"Očito onda voliš baš takvo okruženje.
Ja volim prirodu, ali se sada ne bih mogla zamisliti živjeti tako negdje. Pa što radiš kad ne radiš? "
"Lovim bizone, ribu, divlje svinje... Kažem ti, super je."
"Jesi li ti ulovio ovoga iznad tebe?"
"Ne, toga nisam ja. "
"A ovog krokodila?"
"Nisam ni toga."
"A kakav je suživot sa svim onim opasnim životinjama … zmijama i tako to?"
"Ima ih posvuda." kaže kroz smijeh. "Odi tamo desno od ulaza uz zgradu pa ćeš ih vidjeti u kavezu. A ako hoćeš, možeš i ući među njih."
"Koje su to zmije?"
"Udavi."
"Ako si ih nahranio, ne bih im bila zanimljiva, ali neću provjeravati hraniš li ih dovoljno "
Rado nam je preporučio što sve da obiđemo, uključujući i šetnje kroz obrasla području do savršenog slapa gdje se možemo kupati bez brige da ćemo naletiti na krokodila. Nije da mu ne vjerujem, ali nakon što sam ih danas vidjela kako vladaju Žutom vodom, nije mi ni na kraj pameti ni umočiti palac negdje u okolici.
"Vidimo se za 3 dana ako preživimo!"
Mahne nam uz glasni smijeh: "Nadam se da hoćete pa onda navratite
".- 13:46 -
srijeda, 04.01.2012.
Sydney, grad na vodi
Sydney je prekrasan grad i takav opis može puno zahvaliti vodi koja ga okružuje. Grad bez daljnjega odiše pozitivnom atmosferom i pun je lijepih vizura, ali ne bi bio ni blizu takav bez vode. 
Ne čudi stoga da su najpoželjniji kvartovi smješteni na obalama Port Jacksona. Pa nema boljeg buđenja nego s pogledom na otočiće i male lučice, zar ne? 
Hrvati to znaju najbolje . Vjerojatno zato ih i ima ovdje u tolikom broju .
Sydney živi na vodi.
Ne samo da se puno koriste trajekti za odlazak s jednog dijela na drugi, nego stanovnici znaju uživati u vodi. Darling Harbour u centru grada je pun restorana te je uređen kao šetnica. Idealno mjesto u gradu za bijeg iz grada.
Sydney Harbour vibrira od života. Za lijepog dana kada sam se ukrcala na trajekt, bio je preplavljen jedrilicama i raznim drugim barkama.
U skoro svakoj uvali je mala luka s usidrenim jedrilicama, gliserima,.... Naravno da svi nemaju takva prijevozna sredstva jer i ovdje "down under" to je jako skup sport. Kažu lokalni da takvi mali vezovi koštaju enormno, a gdje je sve ostalo što barka pita...
Tko nema za barku, može možda "sklepati" za "dasku" i iskoristiti valove oceana. Bondi, Manly, Coogee,... Krcate su za lijepog vremena, ali o njima u nekom od sljedećih brojeva.
Za kraj jedna zanimljiva crtica o Sydney Harbouru. Koliko ga Australci "poštuju", vjerojatno najviše pokazuju činjenicom da su jednu mjernu jedinicu nazvali tako; Sydney Harbour (sydharb) označava količinu vode u Sydney Harbouru za plime i ako prosurfate, vidjet će te da se koristi .
- 15:32 -
ponedjeljak, 02.01.2012.
NG u Sydneyu
Kažu da novogodišnji vatromet u Sydneyju košta oko 4 milijuna Eura. Isplati li se? Vjerojatno da. Mamac je za ogroman broj turista koji sigurno potroše puno više. Čak su i avionske karte u to vrijeme puno skuplje iz Europe za Sydney nego za Melbourne.
Sve zbog najpoznatijeg vatrometa na svijetu i u godini? Zašto ne.... Predivan je, a povrh toga, ovdje je ljeto.
Baš zbog tog ljeta, meni sa sjeverne polutke nikako nije išlo u glavu da je stara godina. Ne hoda se u kratkim rukavima taj dan, zato ne ? Međutim, kad sam u laganoj haljini čula zvuk grada koji je partijao na veliko prije 7 navečer, došlo mi je do glave da se 'nešto' sprema . Nije bilo prijevoznog sredstva koje se moglo približiti Operi.
Nebitno što je tko nosio, večernju haljinu za Gala koncert ili kratke hlače za piknik na travi, svi su hodali u istom pravcu... na'savršeno' mjesto odakle će gledati vatromet. Jedino što predstavlja razliku u tom trenutku je ulaznica koja dozvoljava prolaz na najbolje pozicije za uživanje u 5 minuta osvjetljenog i zadimljenog neba koje će se urezati u sjećanje. Čini mi se da mu se jednako vesele i domaći i turisti. Svi su oboružani foto aparatima. Mnogi od ranog popodneva čekaju na mjestima s kojih se vide Opera House i Harbour Bridge. Drugi radije kupe ulaznice za Gala koncert u Operi pa imaju zagarantiran najbolji mogući pogled, a neki treći, lokalni, znaju odakle je dobar pogled izvan centra i prošeću do tamo u zadnji čas. Kakvogod rješenje našli, svi imaju isti motiv - vidjeti The Fireworks.
Ako mene pitate, koncert je najljepše rješenje jer naravno da NY Gala u Sydney Operi ne može nego biti izvrstan. Čak su i glazbenici očito uzbuđeni što nastupaju tu večer i žele to ovjekovječiti.
Ovo mora biti na onim listama '1000 stvari koje treba napraviti prije nego što umrete', a i ako i nije, svejedno. Ja ću se dočeka 2012. sjećati s osmjehom
. 
Sretno Vam bilo u ovoj nam novoj!
- 12:55 -
nedjelja, 28.08.2011.
5 godina u Irskoj!
Samo to.... bez posebnog posta....Tko je pratio, zna da su bile lijepe i ispunjene ....
There is a lot more to come...
- 22:06 -
petak, 29.04.2011.
Hrvatsko T-mobile iskustvo
Nemam riječi od neposlovnosti i arogancije .... Kažem arogancije jer imam osjećaj da svoje korisnike zaista smatraju ovcama.
To je sve što mi pada na pamet ovog časa kad pomislim na moja iskustva s T-Mobile Hrvatska u zadnjih godinu dana.
1998. kad sam kupila prvu Nokiu 6610, nisam razmišljala kako će mi nakon 13 godina stvarčice tog tipa biti stalno u džepu i koliko će postati sastavni dio života. Ne sjećam se više je li uopće bilo ikoga drugoga osim...kakogod se zvala prethodnica T-Mobile Hrvatska, ali 098 je bio moj prvi broj.
8 godina poslije kad sam selila u Irsku, bilo mi je nevjerojatno bitno zadržati svoj 098 xxx-xxx broj. Vjerojatno bi psiholozi imali objašnjenje . Ostavljam sve u Hrvatskoj, stavljam svoj prošli život u kutije, selim tisuće kilometarar dalje, ali je bitno da se 098 xxx-xxx ne ugasi. Čudnovate su reakcije ljudske . Te 2006. se još nije moglo preći s ugovora na Simpu, a još manje se moglo zadržati broj prilikom prelaska kod drugog operatera pa sam se u misiji zadržavanja svog 098 xxx-xxx broja odlučila nastaviti plaćati jednu od pretplata. U međuvremenu su se smilovali i dozvolili zadržavanje broja kod prebacivanja na Simpu pa sam i to isprobala. Pokazalo se malo komplicirano jer bih nekad ostala bez kredita te se odlučih vratiti na neku pretplatu.
Svibanj 2010.
Odem u T-Mobile centar gdje mi ponude da uzmem neku minimalnu pretplatu uz mjesečnu naknadu od 10 Kn. Vuk sit, koza cijela. Ne moram razmišljati o kupovanju bonova, a neću u ludo bacati na pretplatu kad nisam u Hrvatskoj. Prije potpisivanja, službenica centra je bila vrlo dobra i upozorila me na klauzulu ugovora po kojoj ako ne otkažem ugovor na vrijeme ili ne odredim da prelazim na nešto drugo, nakon godinu dana će me automatski prebaciti na mjesečnu pretplatu od 150 Kn. Pitam je koliko prije mogu otkazati ili odrediti drugu pretplatu i dobijem odgovor: "6 mjeseci prije isteka ugovora.". Super. Za Božić ću sigurno doći i rješit ću to onda. Čak sam si u telefon stavila i reminder da ne zaboravim. Pri tome sam potpisala trajni nalog za naplatu računa.
12. mjesec 2010.
Eto dolphinE u Rijeci za Božić, reminder se javi jedan dan i ode ona uredno do istog onog T-Mobile centra. "Bla bla truć truć ... i zbog svega toga bih ja sada potpisala da mi s 5. mjesecom prebacite taj broj na Simpu."
T-Mobile: "Ne možete to napraviti toliko prije."
dolphinA: "Kako ne mogu?! Pa rekli su mi da mogu 6 mjeseci prije isteka ugovora."
T-Mobile: "Možete 2 mjeseca prije isteka ugovora, ali ne 6."
dolphinA: "Mogu li preći sada na Simpu i platiti preostale pretplate do 5. mjeseca?"
T-Mobile: "Ne možete."
.... OK.... doći ću u 3. ili 4. pa ću riješiti.....
dolphinA: "Osim toga, dala sam trajni nalog za naplatu računa, ali vidim da ga ne koristite i stižu mi opomene. Kako ne živim ovdje, ne primim sve račune na vrijem pa želim koristiti trajni nalog. Možemo li provjeriti je li broj računa kojega imate u sustavu točan?"
.... Je....
T-Mobile: "Možda niste imali na računu novaca."
dolphinA: "Jesam sigurno."
T-Mobile: "Poslat ću ja ponovno zahtjev."
Stavim si reminder da se vratim u 3. mjesecu.
1. mjesec 2011.
Stiže mi jedan dan poruka od najdražeg mobile operatera kako sam dan prije iskoristila svoj internet paket.....drugim riječima, protekla 24 sata su mi svako spajanje na internet naplaćivali po onim suludo visokim cijenama 1 MB. Najljepše je što kada pošaljem poruku STANJE na broj 0110, dobijem stanje u nazad ne znam koliko dana. Naravno, kad sam pod ugovorom, nije ih briga i znaju da će me moći teretiti za štogod žele.
U isto vrijeme, drugi broj u kući koji je Simpa, može vidjeti trenutno stanje i bogme nema surfanja kad se iskoristi paket. Naravno, njega ne mogu teretiti pa im je u interesu imati real time kontrolu.
Kipim i veselim se 3. mjesecu.
Odem iz Hrvatske, izvadim karticu i sretno ubacim svoju Irsku karticu (savršeni su što se toga tiče).
3. mjesec 2011.
Dolazim u Hrvatsku, ubacim T-Mobile karticu i ne mogu zvati. Stiže mi poruka da sam u dugu. Poslali su mi SMS dok nisam koristila karticu.
Kipim opet jer shvatim da mi nisu aktivirali trajni nalog, a znam da na računu imam novaca. Čovjek im daje slobodu da uzimaju novce s računa i oni to ne koriste?! Tko je tu lud?!
Odem opet u svoj T-Mobile centar i bla bla truć truć.
T-Mobile: "Možda niste imali na računu novaca."
dolphinA: "Jesam sigurno. Provjerila sam."
T-Mobile služebnica iznervirano: "Pa odite vidjeti s bankom u čemu je problem!"
@/&%$#@/(/"$
dolphinA:"Ja da odem vidjeti s bankom?! S vama sam potpisala ugovor o trajnom nalogu. Ne biste li mi vi morali moći reći koji je razlog da ga niste iskoristili jer novaca na računu ima i možemo opet provjeriti da je račun u Vašem sustavu točan."
T-Mobile iznervirano: "Ja vam to ne mogu reći. Sigurno niste imali novaca na računu."
dolphinA iznervirano: "Dobro, nebitno. Platit ću sada Vama ovdje, molim Vas da mi aktivirate broj i otkažete pretplatu s 5. mjesecom i prebacite na Simpu.".
T-Mobile: "Za plaćanje ovdje morate platiti dodatnih 5 kuna po računu, ali ne možete otkazati pretplatu toliko prije."
dolphinA: "U redu za 10 kuna, samo riješite, ali kako ne mogu otkazati pretplatu?! Pa rekli su mi da mogu 2 mjeseci prije isteka ugovora."
T-Mobile: "Možete mjesec dana prije isteka ugovora, ali ne 2."
Možete mi zamisliti facu.....Mislila sam da ću iskočiti iz kože. Stvarno ne podnosim kad me netko pravi ludom.
28.4.2011.
Vjerovali ili ne, napokon potpišem Zahtjev za trajno isključenje. Preplavio me osjećaj postignuća . Na tom papiru piše napomena: "Vaš/i pretplatnički broj/evi biti će preneseni u pre-paid (Simpa) T-Mobile mrežu istekom posljednjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem je podnesen Zahtjev za trajno isključenje...." (moja napomena - ovo je točno prepisano i nije moja pogreška onaj bitI će).
28.4.2011.
Zovu me i interesiraju se zašto otkazujem pretplatu. Kažem s čim sam bila nezadovoljna, ali nema reakcije osim da će se potruditi da me što prije prebace na Simpu. Kažem da želim da završi s istekom mjeseca kako samo potpisala, a službenica me uvjeri kako će napisati posebnu napomenu o tome na zahtjevu.
29.4.2011. 18:31
Primam SMS: "Poštovani, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu među Simpa korisnike...."
Koji sad Simpa korisnik?! U travnju smo i travanj ima 30, a ne 29 dana.... ili su nešto promijenili u čast kraljevskom vjenčanju?
Nazovem njihov customer care i saznam što sam i znala da sam Simpa i neka kupim bon jer me ne mogu vratiti na pretplatu do nedjelje.
Na sreću, može se to obaviti preko interneta.
OK, znam s kim imam posla pa neću gnjaviti i uplatit ću 25 Kn, a sutra idem prebaciti broj kod nekog drugog.
29.4.2011. 19:26
Vaš Simpa račun je nadoplaćen......
29.4.2011. 20:15
Idem poslati SMS.
!!!!
Poruka ne prolazi.
Idem probati nazvati.
Mili glas mi kaže da nemam dosta na računu.
Pogledam da mi se nije uloadao mail. Nije. Zadnji u 14:28.....Surfala nisam. Nitko nije koristio telefon.
Nazovem opet customer care i zatražim neka me do nedjelje vrate na pretplatu. Kaže mi kako sam ja još na pretplati i da on gleda u sustav i da nisam Simpa. OK, ako sam na pretplati, zašto kod zvanja čujem da nemam dosta na računu. Dobijem objašenjenje kako su mi sigurno rekli kod potpisivanja zahtjeva da neću moći koristiti broj neko vrijeme i da njihov sustav tako radi te da ću sutra moći koristiti taj broj.
Nakon nekog vremena nazovem ponovno i želim vidjeti hoće li mi druga osoba ipak moći pomoći.
Ispričam svoju priču i opet zatražim da me vrate na pretplatu.
Customer care: "Gledajte gospođo dolphinA, ako ja to sada napravim, bit ćete na pretplati tek za 2 dana i onda će vam se sve to produžiti."
Gospođa dolphinA: "Zato sam i uplatila tih zadnjih 25 kuna T-Mobile-u da se ne gnjavim do sutra, ali recite mi gdje su nestali?"
......
Customer care: "Bili ste na Internetu u 20:10."
Da skratim priču.....nisam surfala...nije mi se mail automatski konektirao.... ne znam koji se to signal računa tu kao povezivanje na internet, ali sve u svemu prestrašno.
Idem probati s VIPom nakon 13 godina. Kaže mi prijateljica da je zadovoljna s njima. Ne može biti gore od ovoga.
- 23:32 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
.
