The Journey....

https://blog.dnevnik.hr/thejourney

utorak, 17.03.2009.

Rimske atmosfere

Da skočim malo u sadašnjost Rima.
Naravno da mi Talijani nisu bili atrakcija po kulturološkim razlikama. Navikli smo i na njihove razlike i sličnosti s nama. No, u Rimu se vide razlike u odnosu na sjever....južnije, toplije, opuštenije.....
Atmosfera je očekivana....Gužva, standardno vikanje i zvanje s udaljenosti tipa: "Ooo, FabiOO!", ne pretjerano čisto i veliki broj ljudi koji pokušava nešto smuljati i na brzinu prodati....Hoćete li VIP ulaznicu u Vatikanske muzeje? Nema problema i nije bitno što taj ponedjeljak nije bilo uopće gužve i u to se možete uvjeriti odmah iza ugla. Hoćete li cvijeće? Mimoze i ruže se stalno nude.

Hoćete li kartu po povoljnoj cijeni za dva dana u Hop on - Hop off autobusu? Nema problema, ali i za jedan dan košta jednako jer taj jednodnevnu nije prodavao . Hoćete li jesti? Ma i ako nećete, pred nosom će vam se naći najbolji i najpovoljniji meni u gradu i popričat ćete malo s konobarom.
Hoćete li sjesti na stol po vašem izboru na terasi na Piazzi Navona gdje znate da ćete preplatiti štogod naručili? E, ne može iako je terasa poluprazna i neće se napuniti dok pojedete. Allora, adio, vado da un altro! Razmišljate li, prema sudu prodavača, predugo hoćete li kupiti n-ti par crvenih cipela, nemojte se začuditi ako vam dođe i kaže: "Ovo nije modna revija, odluči se hoćeš li kupiti ili ne!". Caro mio, neću ti kupiti ni cipele, ni torbu koju sam gledala.... Hvala što si mi spasio novčanik tako prepotentan.
Vjerujem da je Rimljanima često puna kapa gužve koju naprave turisti,... ...ali bez njih bi ih jako veliki broj mogao zatvoriti butige i otići negdje trbuhom za kruhom. Zato imaju biti zitto s pristojnim ljudima jer ti turisti su njihov kruh.
No, nemojte me krivo shvatiti, nisu svi prepotentni i lopovi, ima ih i simpaticona koji su željni dati posebnu cijenu samo za mene (mo'š mislit' da je posebna ) i onih koji će na račun kuće dati digestive za kraj večere i onih koji će kad je terasa na suncu kod Pantheona prepuna, donijeti od nekud stolić samo za vas, i onih koji će vam lijepo objasniti kako da dođete do neke znamenitosti i kao što rekoh u prošlom broju, Rim će se sjetiti dati besplatan ulaz ženama na Dan žena....
Sve je to duh Mediterana i tkogod očekuje švicarsku organiziranost, griješi i bolje ni da ne dolazi.
U restoranu, normalan račun iz kase je nešto....skoro pa nepoznato. Žvrlj, žvrlj, nekada čak i na papiru na kvadratiće iz blokića i to je to . A nismo išli u fast food i one s nogu, nego u prave restorane . U odnosu na Dublin, pašta i pizza su jeftinije, a secondi su tu negdje. Zašto im juhe koštaju 7 - 8 €, ne znam...pa, dobro, neka je negdje nešto skuplje nego u Dublinu .
Gospodarstva su svugdje u stanju u kojem jesu, a talijanskom nisu cvale ruže niti prije recesije i nimalo ne krivim ljude što pokušavaju zaraditi na razne načine kako znali i umjeli svojim znanjem,......talentom,......ili svojim stajanjem...
Neki to rade s dozvolom.......pa tako Mirko mirno sjedi na Piazzi Navona, a neki rade bez dozvole i razbježe se na dolazak policije nevjerojatnom brzinom.Na kraju krajeva, nitko nas ne tjera ništa od toga kupiti tako da je sve stvar izbora, a svi ti slikari, svirači i prodavači daju određeni veseli ton gradu. Jedini koji su mi smetali su prosjaci i ima ih previše, a često se sreću oni s Jugo-govornog područja. Ova bakica nas je pitala: "Deco, odakle ste?", ali nije dobila ništa. S prosjačenjem sam nemilosrdna, i pitam se koliko mladih me razumjelo kad bih rekla: "Odi raditi."?
Promet u Rimu je poseban doživljaj, počevši od prelaska ulice koji je, često, u najmanju ruku, interesantan. Prvu večer kad sam gledala kako se prelazi na pješačkom, smijala sam se. Ako pješak nije baš ispred auta, auto prolazi. I to je pravilo.
Kolikogod hrabra bila, u Rimu ne bih sjela, na njima jedno od omiljenih prijevoznih sredstava, vespu...No, bila bih voljela probati voziti kamioncin koji mi je kad sam bila mala bio san auta i za kojeg sam bila uvjerena da ću ga voziti kad budem velika . Vjerovali ili ne, to je ovo,...... a i dan danas se sjećam kako je jedan uvijek bio parkiran tamo blizu željezničke, preko puta kod skretanja za Manzonijevu .
Kad sam ja vozila jedno od omiljenih prijevoznih sredstava Rimljana,......nije mi bilo baš do smijeha. Ubacuju se samo tako. Kod njih bih rekla da vrijedi pravilo desene i lijeve ruke ili tko jači, taj kvači. Međutim, čovjek vrlo brzo shvati da će s pristojnim propuštanjem ostati stajati na mjestu pa nema druge nego prilagoditi se . Možda su bili kavaliri na Dan žena, ali u vožnji su sve ostalo samo ne to. Propustiti nekoga?! Nema šanse! Pretjecanje po desnoj strani (mahom vespe)? Pa normalno da se može.... O čemu pričamo?! Morala sam odvoziti po Rimu samo da izađem iz njega na putu za Umbriu. No, to samo je značilo doći iz centra van do autoceste. Uz praćenje jednog zelenog znaka za autocestu kraj kojeg je pisalo Tangenziale (loši su s putokazima), uspjela sam skrenuti prema jugu umjesto prema sjeveru pa je izlazak iz Rima trajao nešto duže nego što je bilo planirano i rimsku vožnju sam doživjela u punom svjetlu. Glavno je da ja i dalje ne kružim , nego da sam se uspjela izvući i vidjeti lijepu Umbriju..
Sretan vam Paddy's day!

- 13:18 -

Komentari (13) - Isprintaj - #